Ko je ubio Tupaca Shakura?

OD ONE hit wondera koji su nakon prvog albuma pali u zaborav do ljudi koji su postali poslovni i muzički moguli kao Jay-Z ili Dr. Dre, hiljade izvođača pridonijele su tome što je hip-hop danas i službeno najslušaniji muzički žanr na svijetu. Ove godine slavi se točno pedeset godina od njegovog nastanka.

Ipak, od svih lica koja su došla i prošla, dvojica repera ostaju prva asocijacija kad se spomene bilo što vezano uz hip-hop – naravno, to su Tupac (ili 2pac, kako vam drago) i Biggie.

Obojica su ubijena na vrhuncu svoje popularnosti, a ubojice nikad nisu otkriveni, što je dalo krila brojnim teorijama zavjere i produljilo istrage unedogled. Istraga ubojstva Tupaca Shakura nedavno je iznova otvorena.

Ima li ponovno pokretanje istrage smisla gotovo 27 godina nakon ubojstva i bi li se isto dogodilo da u pitanju nije bila slavna osoba? Zbog brojnih zanimljivih slučajeva koji se događaju u pravosuđu, teško je reći. Ipak, ovo je zanimljiva prilika za provjeriti zašto se ubojstvo uopće dogodilo i koji je razlog cijele mistike oko njega.

Nije bio svetac

Za početak, treba razumjeti klimu koja je tada vladala u američkoj rap muzici – pretjerivanje radi umjetničkog dojma, opisivanje života koji zapravo ne živiš i trolanje drugih nisu bile općeprihvaćene stvari kao danas.

Reperi su najčešće uistinu bili mladi s ulice iz lošeg kvarta, koji su u pjesmama i repali o tome što su vidjeli i proživjeli. Naravno, bilo je tu uljepšavanja i bahatosti bez pokrića, ali za steći veliku popularnost tražio se kakav-takav kredibilitet.

U prijevodu, zbog muzičkog sukoba lako se mogao dobiti metak. A sukoba je itekako bilo. U skladu s navedenim, ni Tupac nije bio svetac. Gulio je zatvor zbog silovanja 1993. (iako u kontroverznom suđenju), a dva mjeseca prije toga propucao je policajca.

Godinu dana kasnije drugi su upucali njega. Nakon što ga je menadžer James Rosemond (zanimljivog nadimka “Jimmy Henchman”) pozvao u studio, trojica muškaraca upala su u predvorje, napala ga i pod prijetnjom pištoljem počela pljačkati i tući. Tupac se opirao pa su ga propucali. Idući dan, suprotno preporuci liječnika, izašao je iz bolnice i išao na saslušanje presude za silovanje.

Tupac je za pucnjavu u studiju mislio da je namještaljka i pripisao ju je Biggieju Smallsu, svom najvećem rivalu iz New Yorka. Uslijedile su napetosti na sceni, uz brojne uvrede i diss trackove s obje strane. Dexter Isaac, zatvorenik koji je gulio za drugo ubojstvo, tek je 2011. priznao da je sudjelovao u pljački Tupaca, i to po narudžbi Jamesa Rosemonda. Motivi su ostali nepoznati.

Sukob između dvije obale eskalirao je kada su se nepoznati napadači zaustavili pored Tupacovog BMW-a 750, koji je vozio Suge Knight, notorni direktor diskografske kuće Death Row Records. Jedan od napadača spustio je prozor i pogodio Tupaca s četiri metka – jedan geler pogodio je i Suge Knighta u glavu. Tupac je umro u bolnici šest dana kasnije.

Brojne teorije

Odmah nakon događaja nezaustavljivo su krenule brojne teorije oko toga što se dogodilo – od običnog mafijaškog obračuna, preko muzičkog sukoba koji se oteo kontroli sve do likvidacije vlade. Neki do danas tvrde i da je Tupac živ i da se skriva na Kubi ili u nekoj drugoj državi, a internet je do prije desetak godina bio prepun “dokaza” o tome.

Glavni osumnjičeni bio je Orlando Anderson, član bande Crips, kojeg je Tupac nekoliko mjeseci ranije udario u glavu. Anderson je ostao pod sumnjom za ubojstvo s prilično jasnim motivom – rivalstvo između bandi i povrijeđen ponos. Dokaze ipak nisu uspjeli skupiti do 1998., kad je i on ubijen u nevezanom obračunu.

Istraga je stala, a detalji nisu bili utvrđeni – u vrijeme bez kamera i mobitela, tako nešto moglo se dogoditi. Danas je takav scenarij gotovo nezamisliv.

Šest mjeseci kasnije ubijen je i Biggie, što je velik dio javnosti smatrao odmazdom – dvojica repera ipak su bila najistaknutije figure u “ratu” između dvije strane tadašnje Amerike. Zbog toga su se ubojstva počela povezivati u medijima, ali nikad nije utvrđena jasna veza.