Ko u pravosuđu godinama štiti Aliju Delimustafića: Kad “Pravda” postane nepravda

Jeste li čuli da je negdje u svijetu podignuta pa usto i potvrđena optužnica, a da se čitavih šest godina čeka na održavanje prvog ročišta. Da li ste čuli da je negdje ročište zakazano i otkazano čak 52 puta. To postoji u Bosni i Hercegovini.

Dok godinama pa i decenijama slušamo priče o potrebi reforme pravosuđa, o neophodnosti depolitizacije, o hitnosti borbe protiv korupcije u pravosuđu. Dok svjedočimo ogromnom novcu koji je međunarodna zajednica uložila u to isto pravosuđe s nadom da će ono donijeti pravdu. Dok su milioni maraka uloženi u seminare, radionice i okrugle stolove, na terenu se dešava sve suprotno.

Bh. pravosuđe je oboljelo o neizlječive bolesti i pitanje je ima li mu ovakvom ikakvog lijeka.

Slučaj predmeta “Pravda”

Primjera poraznog pravosudnog sistema je više, međutim jedan slučaj dominira i guši svaku nadu da je pravda dostižna. Da paradoks bude veći riječ je o pravosudnom predmetu koji se zove “Pravda”.

Taj simboličan naziv predmeta vjerovatno je trebao biti poruka da pravda dolazi i da korupcija, kriminal i prevara ne mogu ostati nekažnjeni. U ovom slučaju pravda nije spora, već se ona i ne kreće i ne pokazuje da će ikada biti i dostižna.

Kada je Federalna uprava policije (FUP) u jesen 2016. godine u saradnji sa brojnim drugim policijskim agencijama u BiH i regionu proveo veliku akciju u okviru koje je uhapšen Alija Delimustafić i desetine drugih osoba, djelovalo je da je pravna država proradila. Uhapšena je velika kriminalna grupa, a ukupno je pored Delimustafića optuženo 37 fizičkih i pravnih lica.

Njima se na teret stavljaju krivična djela organizovanog kriminala, zloupotrebe položaja ili ovlasti, povrede zakona od sudije, pranja novca, falsifikovanja isprave, prevara te pomoći počiniocu nakon izvršenog krivičnog djela.

Pokušao pobjeći pješke

Delimustafić je uhapšen dok je pokušao pobjeći, pješke, s novcem. Imao je i kupljenu kartu za Tajland. Potom je pritvoren, ali je odlikom suda nakon jednomjesečnog zadržavanja pušten na slobodu. Dok se tužilaštvo stiglo žaliti, Delimustafić je već bio u Hrvatskoj. Potom je raspisana međunarodna potjernica. Uhapšen je u autobusu u Hrvatskoj. Koristio je i lažno ime.

Nakon izručenja BiH ponovo je pritvoren pa pušten na slobodu. Tako nekoliko puta. Ali suđenje Delimustafiću nikada nije počelo. Skoro sedam godina od hapšenja na sudu u Sarajevu još nikada nije održano nijedno ročište.

Suđenje odgađano skoro 7 godina, čak 52 ročišta su otkazana

Zvuči suludo, ali je tako. Suđenje je odgođeno čak 52 puta. Svaki put izgovor je da je neko od optuženih ili svjedoka bolestan. A optuženih je na desetine. I sudu je bilo dovoljno da neko javi da je bolestan i da se ročište otkaže. I tako 52 puta. To je taktika koja je svaki put upalila, a pravosuđe se pravilo slijepo. Istina, nekada je i dojava o postavljenoj bombi odgađala ročišta.

Stoga se nameće pitanje da li neko u samom pravosuđu ne želi da uopšte dođe do suđenja. Kako onda opravdati da sudija nikada nije zatražio medicinsko vještačenje onih koji dojavljuju da su bolesni? Zašto sudija nikada nikome nije odredio pritvor zbog neopravdanog dolaska?

Da li se i neko i samog pravosuđa plaši početka suđenja? Nečijeg svjedočenja ili suočavanja sa činjenicama. Jer u predmetu “Pravda” granicu pravde su prešli i određeni kadrovi iz pravosuđa.

Ukratko, suština kriminala je da je ova organizovana grupa prodavala stanove najčešće umrlih osoba sa područja Kantona Sarajevo. Za to su imali podršku i iz pravosuđa.

Tako dok godinama slušamo priče o reformama, boljim uvjetima rada sudija i ostalih čimbenika, dok se najavljuje pravda, u praksi se dešava velika nepravda. Dešava se ismijavanje pravosuđa. Jer čovjek koji bude uhvaćen u bespravnoj sječi šume ne može izigravati sud dojavama da je bolestan i tako skoro sedam godina. Ali neko očito može.