Vojni rok ili nabavka oružja: Koliko je BiH spremna uložiti u zaštitu?

Rat u Ukrajini, agresija Izraela na Pojas Gaze, razmjena vatre između Irana i Pakistana, intervencija Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Velike Britanije na Huse, globalnu sigurnost su pretvorili u hitnu brigu. Rastuće tenzije i sukobi koji se intenziviraju, potpiruju opasne posljedice koje odjekuju preko granica.

Sa problematičnom historijom razornog rata tokom ‘90-ih, Bosna i Hercegovina je dala prioritet obnovi institucija, uključujući i svoj državni sigurnosni aparat. Međutim, postavlja se pitanje da li je sadašnji nivo ulaganja u nacionalnu sigurnost dovoljan da garantuje trajnu zaštitu njenog stanovništva?

Bosna i Hercegovina, koja ni nakon više od tri decenije od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma nije riješila pitanje svoje sigurnosti, postala je društvo političke nestabilnosti i etničkih tenzija, a posljednjih godina suočila se i sa nizom težih sigurnosnih pitanja.

Pored globalnih intencija koje se tiču uticaja zapada i Rusije, tihog miješanja Hrvatske i Srbije u odnose Bosne i Hercegovine, opterećena i unutrašnjim “trzavicama” koje prijete da se bosanskohercegovački entitet Republika Srpska odvoji od matice zemlje i pripoji jednom od susjeda, zemlja se bori i sa mnoštvom drugih izazova, uključujući organizovani kriminal i priliv migranata, što dodatno pogoršava situaciju.

Hrvatska, u okrilju Evropske unije i NATO-a, naoružava se i vrši pritisak na rješavanje određenih pitanja u Bosni i Hercegovini, tačnije na donošenje Izbornog zakona koji bi preferirao legitimno predstavljanje, prije svega hrvatskih predstavnika u Predsjedništvo i Dom naroda BiH.

Srbija, iako javno ističe da podržava teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ne iskazuje da podržava i njenu suverenost te se ubrzano naoružava. Njena aktivnost usmjerena je na podršku bh. entitetu Republika Srpska, a neki od njenih dužnosnika ne kriju želju da taj entitet prisvoji Srbija.

Nakon što je nedavno Generalštab Srbije najavio vraćanje vojnog roka, navodeći da je takva inicijativa pokrenuta “u cilju podizanja odbrambenih sposobnosti vojske, kroz podmlađivanje i unapređenje popune i obučenosti aktivnog i rezervnog sastava”, sličnu aktivnost najavljuje i Hrvatska. Ministarstvo obrane Hrvatske potvrdilo je da radi na konceptu kraće osnovne vojne obuke.

“Ako imate obučenijeg vojnika, dočasnika i časnika, onda ste spremniji”, izjavio je Zdravko Jakob, državni tajnik u hrvatskom Ministarstvu obrane, obrazlažući ideju vojne obuke i najavljujući da će model biti poznat u što skorijem roku.

Da li je mir na Balkanu uistinu ugrožen i treba li i Bosna i Hercegovina, pored slijepog vjerovanja međunarodnoj zajednici, poduzeti dodatne mjere kojima bi zaštitila suverenitet i teritorijalni integritet?

‘Vojni rok u BiH nemoguća misija’

“Obavezni vojni rok i kupovina oružja su dvije odvojene stvari i ne treba ih postavljati sa – ili, ili”, rekao je u razgovoru za Al Jazeeru vojnopolitički analitičar Đuro Kozar.

Smatra da bi dobra odluka bila da Bosna i Hercegovina ima obavezni vojni rok u trajanju od četiri do šest mjeseci, ali imajući u vidu složenu strukturu državne vlasti u kojoj su predstavnici vlasti iz entiteta Republika Srpska protiv postojanja Oružanih snaga BiH, koje stalno opstruiraju – to je nemoguća misija.

“Mnoge zemlje imaju obavezni vojni rok da bi mladići dobili osnovna vojna znanja i vještine te se pripremili za odbranu zemlje. U bivšoj državi, nekad davno, služio sam vojni rok i znam koliko je to važno za sazrijevanje ličnosti i patriotsko shvatanje odbrane zemlje.”

Vojni proračun za Oružane snage BiH je nedovoljan, ističe Kozar, i u tom slučaju kupovina oružja postaje samo želja.

“Da nemamo donacija prijateljskih zemalja, ne bismo imali adekvatno oružje i vojnu opremu, a što nam je potrebno i za učešće u mirovnim misijama”, dodaje.

Bosna i Hercegovina ne može uvesti vojni rok, jer je za takvo nešto potreban politički konsenzus oko izdvajanja značajnih sredstava godišnje, kojeg država nema ni kada je u pitanju samo funkcionisanje Oružanih snaga BiH i njihova uloga i modernizacija, a kamoli vojni rok, dijeli mišljenje i vojni analitičar Nedžad Ahatović.

“Što se tiče Srbije i Hrvatske, oni se nalaze u utrci u naoružanju, pa je uvođenje vojnog roka samo dio te kompleksne i vrlo skupe, u prvom redu, političke igre, mada se vojna moć jedne zemlje računa: broj materijalno-tehničkih sredstava (MTS) puta kvalitet vojnika. U svakom slučaju profesionalni vojnik ima daleko veći kvalitet obuke nego regrut, a dokaz je rat u Ukrajini gdje je mogućnost preživljavanja regruta ili rezerviste na frontu svega 48 sati”, objašnjava Ahatović za Al Jazeeru.

‘Zeleno svjetlo iz Moskve’

Kao društvo, Bosna i Hercegovina je više spremna uložiti u zaštitu nego u odbranu zemlje, pa se na raznim nivoima vlasti brže oprema policija nego vojska.

“U naoružanju entitetskih policija ima dosta vojnih borbenih sredstava. Kantoni u Federaciji BiH, na primjer, imaju oklopna vozila, a ima i onih, kao sarajevski kanton, koji će nabaviti višenamjenske helikoptere”, kaže Kozar.

Sigurnosna situacija je rovita zbog političke krize u zemlji, ali stanje javnog reda i mira uglavnom je povoljno.

“Izazova ima, uzroci su im razni, a policijske agencije na državnom i nižim nivoima vlasti djeluju preventivno i nemamo većih nereda. Međutim, narod je zabrinut zbog nejedinstva i nedostatka kompromisa predstavnika državne vlasti što se reflektuje na realni sektor i demotivira mlade da ostanu u BiH”, dodaje.

Sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini zavisi od volje bh. entiteta Republika Srpska, mišljenja je Ahatović, odnosno tamošnje političke elite i njihovih saveznika, u prvom redu Ruske Federacije, koja redom pokreće sukobe na globalnom planu zbog rata u Ukrajini.

“Kada rukovodstvo bh. entiteta Republika Srpska dobije zeleno svjetlo iz Moskve uz podršku Beograda i Srpske pravoslavne crkve (SPC), krenut će u nelegalnu secesiju od države Bosne i Hercegovine na šta će u prvom redu morati reagirati državni organi. Međunarodna zajednica, i pored preuzetih obaveza po Dejtonskom mirovnom sporazumu, kalkuliše sa sigurnosnom situacijom u BiH što je porazno, jer Zapad općenito nema koherentnu strategiju odgovora na Putinovu političku doktrinu stvaranja ponovne bipolarne podjele svijeta kako na Zapadnom Balkanu i Ukrajini, tako i na Bliskom istoku, gdje će po Putinovoj želji Rusija i Kina biti na jednoj, a SAD, Velika Britanija i Evropska unija na drugoj strani.”

U svemu tome, dodaje, Bosna i Hercegovina je neuralgična tačka koju će Rusija, kao i Pojas Gaze, iskoristiti i što će pokrenuti konflikt sa kojim će ponižavati Zapad i testirati njihove principe i vrijednosti, što SAD ne smije dozvoliti.

EUFOR prati stanje

Za mir i sigurno okruženje EUFOR je vrlo bitan i dobro je da se toj formaciji stalno produžava jednogodišnji mandat, smatra Kozar.

“EUFOR kontinuirano prati stanje na terenu i spreman je da spriječi i najmanje narušavanje sigurnosti.”

Državne institucije Bosne i Hercegovine moraju preuzeti odgovornost za opstojnost zemlje, prema riječima Ahatovića, jer oslanjati se na međunarodnu zajednicu niti je mudro niti praktično.

“To smo iskustvo već imali u ratu od 1992. do 1995. godine. Postavlja se pitanje da li smo išta naučili”, dodaje.

Lažna sila

I ove godine, iako ga je Ustavni sud Bosne i Hercegovine tri puta proglasio neustavnim, u bh. entitetu Republika Srpska obilježen je 9. januar, kao dan tog entiteta. Time su vlasti ovog entiteta, po ko zna koji put, iskazale nepoštivanje institucija Bosne i Hercegovine.

Entitetska vlast u Republici Srpskoj, prema mišljenju Kozara, tjera inat Ustavnom sudu BiH, visokom predstavniku Christianu Schmidtu i javnosti u Federaciji BiH slavljenjem neustavnog dana Republike Srpske na neprimjeren način.

“Demonstrira se sila kojom se želi pokazati moć koje entitet zapravo nema”.

Sigurnost u situaciji kada imamo predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika koji prijeti otcjepljenjem, dodatno zabrinjava.

“Dodika ne komentiram iz principa, a razlog je što je to neozbiljan političar koji prijeti secesijom, a ne izvodi je, čime skuplja političke poene”, kaže Ahatović.

Naglašava da je Dodik ruski aparatčik koji u Bosni i Hercegovini zastupa direktno interese Ruske Federacije, glumeći velikog “državnika države” koja se u pravnoj nauci naziva terra nullius (zemlja koja koje ne pripada nikome).

“Bez međunarodnog priznanja države Bosne i Hercegovine, ta administrativna cjelina ne postoji što stoji i u Dejtonskom mirovnom sporazumu na koji se on stalno poziva.”

Njegov politički koncept “dvije države u Bosni i Hercegovini”, kojim lobira po svijetu, nema pravnog osnova, zaključuje Ahatović.

“Kao takav mu obezbjeđuje glasove i desničarske prijatelje po svijetu koji mu žele pomoći – što vojno, što materijalno.”

‘Srećom, imamo donacije’

Itekako je važno da se modernizuje sistem odbrane i da se za finansiranje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine izdvaja više od jedan posto iz bruto domaćeg proizvoda, smatra Kozar.

“Srećom, imamo donacije u oružju, a čim su 2006. godine formirane Oružane snage BiH, Amerikanci su nam poklonili 45.000 pušaka koje se i sada koriste. S doniranim naoružanjem, vojni profesionalci Oružanih snaga BiH odlično rukuju i na provjerama borbene spremnosti pokazuju odlične rezultate. Bataljonska grupa lake pješadije Oružanih snaga BiH, koju čini 850 vojnika, na vježbi na poligonu Manjača pred ocjenjivačima iz NATO-a, položila je ispit i kvalificirala za mirovne misije tog vojnog saveza.”

Ulaganje u sistem zaštite i odbrane je ulaganje u mir i na to ne treba gledati kao nepotrebni trošak.

Vijeće Evropske unije usvojilo je mjeru pomoći u vrijednosti od 10 miliona eura za potrebe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u 2022. godini. Nova mjera pomoći će u finansiranju nabavke terenske opreme, ključnih alata za vojnu inženjeriju i materijala za zaštitu od hemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih (HBRN) prijetnji.

Sjedinjene Američke Države također su u istoj godini izdvojile dodatnih 17 miliona dolara za podršku Oružanim snagama BiH.

“Nema druge zemlje koja je više uložila u Bosnu i Hercegovinu, ali i podršku Oružanim snagama BiH, od SAD-a, i moja zemlja je ponosna na to. Danas sa zadovoljstvom mogu objaviti da ove godine SAD izdvaja dodatnih 17 miliona dolara za podršku Oružanim snagama BiH”, objavio je Michael Murphy, ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini, na platformi X.

Paket pomoći jačanja odbrambenih sposobnosti Oružanih snaga BiH, odobren na NATO samitu u Madridu 2022. godine, a koji podrazumijeva 12 projekata pomoći, trebao bi se provesti u narednih dvije do pet godina.

U realizaciji ovog paketa, Slovačka je već donirala 20.000 eura, Slovenija je počela aktivnosti na nabavci četiri specijalizovana vozila za vojnu policiju u sastavu Bataljonske grupe lake pješadije Oružanih snaga BiH, Njemačka realizuje višemilionske projekte razvoja Oružanih snaga, sa težištem na infrastrukturnim projektima, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo, osim vrijedne investicije u infrastrukturne projekte, izrazilo interes za realizaciju projekata unapređenja sposobnosti zračnih snaga.

Očuvanje mira

Bosna i Hercegovina je u periodu od 2014. do 2023. godine uložila 15 miliona dolara na naoružanje i vojnu opremu. Država je simbolično uvećala vojni budžet u dolarima za pet posto ili 39 posto u konvertibilnim markama.

U okviru Sporazuma o vojno-finansijskoj saradnji između Vlade Turske i Vijeća ministara BiH, prošle godine također je izvršena i popravka četiri tenka M60 A3 i četiri oklopna transportera M113. Vrijednost ovog ugovora je oko 2,3 miliona dolara što je najveća investicija u održavanje borbene tehnike Oružane snage BiH, potvrdilo je Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine.

U vremenima sukoba, važnost Oružanih snaga BiH ne može se precijeniti. One su se etablirale kao ključni igrač u održavanju stabilnosti i sigurnosti na međunarodnoj sceni, ali su i nesumnjivo evoluirale odgovor na složenu historiju zemlje i izazove s kojima se suočavala.