Šta će iznjedriti današnji sastanak državne vlasti i zamke u koje Trojka može upasti

U političkom smislu već živimo eskalaciju krize, a paralelno oni koji su proizveli eskalaciju nude rješenja za navodnu deeskalaciju.

Svi su već navikli na podrivanje države politikom iz entiteta Republika Srpska. Pa kada prvi čovjek te politike Milorad Dodik donese zakone kojima doslovno poništava dejstvo Ustavnog suda BiH u tom entitetu ili kada objavi zakon koji odbija prihvatanje bilo kakvih odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta, to se shvata kao ustaljeni modus operandi.

Ranije je Dodik prvo odbio imenovati nedostajućeg sudiju u Ustavni sud BiH, a zatim izglasao zaključak kojim je vršio pritisak da se povuče jedini sudija iz RS-a iz spomenutog suda.

Ipak, činjenice kažu da takvim odluka vlast u RS-u mijenja stanje na terenu, bez obzira što postoje tumačenja iz entiteta Federacija BiH kako ti zakoni nemaju pravnu moć.

Eskalacijom do ucjene

Tom eskalacijom, između ostalog Dodik je stvorio pretpostavke kojima će partnere iz državne vlasti ucjenjivati i uslovljavati. Pa sada za tzv. deeskalaciju, odnosno povlačenje zakona koje je usvojio postavlja uslove. Traži u svajanje svih 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, ali u paketu, uz naglasak da to podrazumijeva i izbacivanje stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH.

Drugim riječima Dodik vješto koketira. Evropskoj uniji i javnosti prodaje priču da je kooperativan na EU putu, a s druge strane njegov suštinski zahtjev je izbacivanje stranih sudaca. Naravno, da bi njegova priča bila uvjerljivija traži da mu partneri izglasaju i ministra finansija, kojeg je izgubio nakon što je bivšeg ministra Zorana Tegeltiju imenovao za direktora Uprave za indirektno oporezivanje (UIO).

Nakon izbacivanja stranih sudaca, Dodikov naredni prioritet je državna imovina, odnosno rješavanje tog pitanja na način da entiteti postanu vlasnici imovine, a ne država.

U međuvremenu je i HDZ iznio svoje zahtjeve. U toj stranci nemaju ništa protiv da se razgovara o pitanju stranih sudaca, odnosno o njihovom izbacivanju, a učestalo se spominje novi zakon o sudovima (zahtjev EK). Uz to, HDZ ima i svoj standardni zahtjev, a to su izmjene Izbornog zakona BiH i legitimno predstavljanje u svim institucijama.

Uz uvažavanje nesumnjivih prioriteta, kao što je EU put, reforme i tako dalje, stranke Trojke (SDP, NiP i NS), koje su dio državne vlasti na velikom su testu. Kako se postaviti prema politici, prije svega Milorada Dodika, a ne napraviti grešku. Jer, u međuvremenu su dovedeni u poziciju da Dodik koji je uzrokovao eskalaciju, sada se nudi kao konstriktivan faktor predlažući rješenja.

I sve bi to bilo razumljivo da Dodik suštinski ne ucjenjuje. I ukoliko se pristane na njegova pravila i popusti u njegovim zahtjevima, Trojka će nesumnjivo pokazati slabost i ranjivost, a Dodik će dobiti dokaz da tako sutra može postupati prema svim pitanjima.

Dodik igra na kartu nejedinstva EU

Ne treba zaboraviti da je Dodik svojom politikom odavno prešao crvenu liniju donošenjem spomenutih zakona, a sada kao faktor problema postavlja uslove. To radi jer procjenjuje da je Evropska unija slaba i da ga neće moći jedinstveno sankcionisati. Stoga je današnji sastanak važan za samu poziciju Trojke, gdje s jedne strane trebaju pokazati kooperativnost i čuvati državnu vlast, a s druge strane se oduprijeti Dodikovim zahtjevima uz napomenu da je i Dodik dio te vlasti.

Do danas stranke Trojke nisu izašle sa svojim konkretnim planom, ali su ranije poručivali da u rečenici “rješavanje pitanja statusa stranih sudija u Ustavnom sudu BiH” nigdje ne piše da te sudiej trebaju biti izbačene.

I u konačnici, čak i ako Dodik povuče svoje antidržavne zakone, to se ne može smatrati ustupkom državi, već isključivo vraćanjem na početne pozicije.


Comments

Ostavite komentar