Nije zlato sve što sja, kako poslovica kaže.
A upravo ona se može primijeniti u slučaju prevara u online svijetu, barem prema mišljenju Saše Petrovića, istražitelja Federalne uprave policije (FUP) i eksperta za cyber sigurnost. Naglašava da na internetu ne postoji ništa besplatno te da uvijek ima neki cilj, najčešće u vidu materijalne koristi.
Razne tehnike
– Prevare na internetu svakodnevne su kod nas, raznih vrsta. Non-stop evolviraju, odnosno stalno se pojavljuje novi modus internet-prevara – kazao nam je Petrović.
Osvrnuo se na posljednju u nizu prevara koje su otkrivene uoči dočeka Nove godine, kada su prevareni turisti u Sarajevu, i to preko stranice Booking.
– Nisu nam nepoznate te prevare. I prošle godine je FUP zadokumentovao grupu lica koja su se bavila istim prevarama. Takve prevare se dešavaju i s lažnim prodajama auta na određenim web-stranicama. Pojedinci i organizovane kriminalne grupe redovno smišljaju nove načine za prevare i pokušavaju ljude navesti na to da im izvrše uplatu novca, odnosno da im se ukradu određeni podaci. Nama to ništa nije strano. Mi poduzimamo mjere i radnje iz svoje nadležnosti, međutim, nemoguće je opisati sve tehnike, odnosno metode koje koriste napadači – istakao je Petrović.
Dodao je kako odjel za koji i on radi nije svemoguć, ali da mogu pribaviti Meta podatke od kompanija, stranica, odakle dolaze i locirati, odnosno identificirati osobu iza nje.
– Imali smo slučaj gdje je preko lokalne web-stranice za prodaju u kontinuitetu vršena krađa bankovnih kartica „fishing“ tehnikom napada. U većini ranijih slučajeva preko, naprimjer, Bookinga bili su u pitanju inostrani napadači. Postoji saradnja između lokalnog tužilaštva i tužilaštva u toj određenoj zemlji i onda se postupak vodi u zemlji odakle je počinilac – pojasnio je Petrović.
Profil žrtve
Najčešće su, ističe, ljubavne prevare (Romance fraud), koje ujedno predstavljaju i najveće gubitke.
– U tim slučajevima napadač profiliše žrtvu. Naprimjer, ženi premine suprug, napadač na osnovu žrtvinih slabosti traži način kako da joj pristupi, da bi se ostvarila ta neka emotivna veza preko interneta. Nakon toga, primjera radi, napadač govori žrtvi da će joj poslati paket pomoći. Žrtva dobiva mail da je paket u putu. U jednoj momentu navodno nastaju komplikacije, paket bude zaustavljen na carini. Žrtva od njih zaprima mail da mora uplatiti određeni iznos novca jer je otkriveno da se u paketu nalazi 500.000 eura, taj novac neće biti oduzet, ali se mora platiti provizija. Nekad se izgubi i 20 ili 30 hiljada eura na jednoj prevari. Žrtva tek na kraju shvati da ne postoji paket i da ta osoba s druge strane nije stvarna. To je samo jedan od primjera. Najveća prevara kod nas je bila 40.000 eura na taj način koji je gospođa uplatila – istakao je Petrović.
Mnogo papirologije
Petrović naglašava da ni u virtuelnom svijetu nije teško doći do napadača.
– Međutim, obično proces traje dugo jer su u pitanju distanciona krivična djela, gdje je server u jednoj državi, žrtva u drugoj, a počinilac u trećoj, odnosno bankovni račun na koji je otišao novac. I onda treba vremena i jednostavno mnogo papirologije da bi se ispunili svi zakonski uslovi da bi se osoba mogla procesuirati – objasnio je Petrović.
Imate građane koji ne očekuju da je moguće da budu prevareni ni u fizičkom svijetu ni u virtuelnom, lako nasjedaju na raznorazne prevare koje su toliko sofisticirane da ljudi obično shvate da su prevareni tek kada bude kasno, rekao je Petrović.