Sjedinjene Američke Države nisu neprijatelj BiH, samo njihov glavni predstavnik u BiH ambasador Majkl Marfi (Michael Murphy) stalno laže, rezime je demantija predsjednika SDA Bakira Izetbegovića na nedavno gostovanje američkog ambasadora u BiH na Federalnoj televiziji.
Ovakvi očajni argumenti šefa SDA, u kojima je izgubio svaki kompas, pokazuju da on više ne zna šta želi. Cilj je što više ocrniti politike koje provode SAD, ali onda se kaže da su oni, ipak, važni za BiH. Kao da za nekog stalno govorite da je lopov, kriminalac, prevarant, ali onda na kraju kažete „ma dobar je on“.
Jače sankcije
Bakir Izetbegović na ovaj način pokušava predstaviti ambasadora Marfija kao izuzetak od vanjske politike SAD, što je prosto nemoguće. Riječ je o karijernom diplomati, a sve i da nije, ambasadori SAD provode vanjsku politiku u kontinuitetu, uz eventualne male korekcije, ali i korekcije dolaze po naredbi Vašingtona.
Da se potvrdi da je to tako, treba se samo vratiti nekoliko godina unazad kada je Donald Tramp (Trump) pobijedio na izborima, a vlast u RS je očekivala da će imati dosta povoljniju situaciju. Umjesto toga, baš za mandata ambasadora Erika Nelsona (Eric) američke sankcije za visoke zvaničnike su postale jače.
Dalje Izetbegović navodi da mu Marfi zamjera to da se Izborni zakon u Neumu trebao isporučiti HDZ-u, no, da je to tako, Marfi bi trebao biti ljut i na predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića i lidera SBB-a Fahrudina Radončića. Podsjećamo, bivša zastupnica SDA u Predstavničkom domu PSBiH Alma Čolo je demantirala da su Konaković i Radončić navijali tada za HDZ, kako se to pokušalo predstaviti u javnosti iz krugova SDA.
– Mislim da ni SBB ni NiP definitivno nisu podržali tu verziju izmjena Izbornog zakona. Mislim da se nisu izjasnili da prihvataju ono što je predloženo – rekla je tada Čolo, zbog čega se kasnije našla u nemilosti vrha stranke, pa ju je na kraju i napustila.
Vlada FBiH
Da je Bakiru Izetbegoviću zaista stalo do saradnje s Ambasadom SAD, on bi sankcionirao zastupnika u Skupštini KS i delegata u Domu naroda PFBiH Harisa Zahiragića, inače zaštitnika bračnog para, kada je kazao da će bošnjački narod pronaći nove prijatelje u svijetu, a među njima i Ruse i Kineze, ukoliko se nastavi „ovakav tretman političke volje bošnjačkog naroda“.
Umjesto sankcija, Zahiragić je nagrađen time da bude jedan od devet njegovih najbližih saradnika, odnosno potpredsjednik stranke. Time je kompletna priča o tome da su SAD za njih najvažniji partner pala u vodu. No, da bi bio još uvjerljiviji, počeo je i s vrijeđanjem ambasadora na ličnom nivou nazivajući ga osobom koja „nosi kaubojske čizme i ima kaubojske manire“.
Nije tu Izetbegović stao s nebulozama, pa je izjavio da je Marfijev neuspješni projekt uvođenje trojke u vlast i „suspenzija Ustava FBiH“. Zanemario je Izetbegović da vlast formiraju oni koji imaju većinu, što u ovom slučaju nije bila SDA, a onda mu očito nije bilo jasno kako međunarodna zajednica nije prešutno gledala na blokade SDA-ovog Refika Lende. No, i da postoji zamjerka samo zbog deblokiranja procesa u Federaciji BiH, ona bi trebala da se odnosi na visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), a ne na američkog ambasadora.
Ipak, već postaje jasno da su argumenti Bakira Izetbegovića istrošeni, a da je zapravo jedina njegova zamjerka na račun međunarodne zajednice to što SDA nije više u vlasti.
Kompromitirani Osmica
Ono što najviše Izetbegovića boli je to što se već drugi put pod sankcijama našao kompromitirani Osman Mehmedagić Osmica, bivši šef OSA-e, inače blizak porodici Izetbegović, a poznat po oskudnom vokabularu, spornim diplomama (kao i njegova supruga), prisluškivanju novinara i političara. Nije se lako odreći takvog poslušnika, pa se umjesto toga opredijelio za suicidalnu epizodu obračuna s najvećom svjetskom silom.
Ovakvim demantijima pokušava poručiti i članstvu da nije on kriv što je SDA trenutno na marginama politike u BiH.