Braća Fehim i Remiz vode nomadski stil života: “Ovce čuvamo od zvjeri čak i po noći”

Remiz i Fehim Ahmić su braća koja imaju preko 600 ovaca.

Već dugi niz godina se bave ovčarstvom i nastoje održati tu tradiciju koja seže od njihovog dede i oca.

U porodici ih je sedmero braće i sestara a njih 2 brata su se odlučila na nomadski život i provoditi dane i mjesece sa ovcama. Razmišljali su i o odlasku iz BiH ali su se predomislili.

Sve o njihovom radu, trudi, zalaganjima ali i razlozim azbog kojih su htjeli otići iz države saznajte u nastavku teksta.

Remiz i Fehim planirali su više puta da odu iz BiH, ali su ipak ostali. Braća zajedničkim snagama rade i po teškim vremesnkim uslovima, po zimi, kiši i snjiegu i čuvaju svoje stado.

“Nije ništa lako kod ovog posla. Najviše nas umori put, šišanje i kupanje ovaca. Ne znaš gdje ćete kiša uhvatiti, a treba ovce paziti od zvijeri i u toku noći i dana”, kaže Remiz.

Nomadski način života
S obzirom da imaju veliko stado ovaca, kažu da je potrebno i veliko ulaganje, tačnije da i te životinje što ih čuvaju trebaju od nečega živjeti.

Obzirom na to da je njihovo stado ogromno, ova braća su se odlučila da žive nomadskim načinom života kako bi mogli da brinu o svojim ovcama.

“Svi mi tako. Treba imati debeo džep da ih prehraniš. Treba žito, sijeno, ima posla i u štali. Ovako je lakše i rentabilnije. Kad ne bismo živjeli kao nomadi to bi se ugasilo”, priča Remiz.

A danas, sve je manje osoba koje se bave stočarstvom i poljoprivredom, za neke je to sramotan posao, dok sa druge strane braća poput Remiza i Fehima rade punom parom kako bi preživjeli.

Pomoć države
Remiz ističe da je i ovaca sve manje, a tek ljudi koji bi se bavili njima.

“Nekada je bilo i po 10.000 ovaca. Sada ništa. Jedino ovi što su naslijedili stoku i možda po neki novi, ali je sve to tanko”, kaže on i naglašava da se nada da će država više pomoći ljudima koji se bave stočarstvom i poljoprivredom.

I mlađi brat Fehim također odmalena čuva ovce i brine o domaćinstvu. Dok brine o životinjama, priča kako je biti izolovan od svijeta i čuvati stado.

Ima budućnosti, ističe Fehim, ali dodaje kako je sve više starijih ljudi koji pokazuju nezainteresovanost.

“Sam čovjek ne može. Borimo se, ponekad imamo i pomoć od ostatka porodice. Naslijedili smo posao od oca, i odazovemo se na svaku pomoć. Svaki dan se mora raditi, a moram priznati da nekad dobro dođe da odem i sam čuvam ovce.

Više o vrijednoj braći, možete pogledati i video prilogu ispod.