Kemal Ademović: Dodikova deklaracija o suverenosti BiH je celofan za rušenje Ustavnog suda BiH i institucije OHR-a

Intervju s dopredsjedavajućim Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Kemalom Ademovićem:
DODIKOVA DEKLARACIJA O SUVERENOSTI BiH JE CELOFAN ZA RUŠENJE USTAVNOG SUDA BiH I INSTITUCIJE OHR-a

Gospodine Ademoviću, dnevno-politička dešavanja u Bosni i Hercegovini koja preplavljuju medijski prostor čini se da sužavaju fokus na ozbiljne sigurnosne i političke događaje koji potresaju regiju, a imaju direktne ili indirektne refleksije na BiH. Ne mislimo ovdje samo na posljednji događaj na Kosovu, o tome ćemo nešto kasnije, već recimo i na novu migrantsku krizu koja je u najavi i pitanje sigurnosti granica Bosne i Hercegovine.

Slažem se s tim, dodao bih i to da je razlog dominacije javnim prostorom i populizam kojim su prožeta dnevno-politička dešavanja u BiH, koja nakratko zabave javnost, a od njih ni država ni društvo nemaju nikakvu korist već samo štetu. Informacije Ministarstva sigurnosti o stanju migracija u BiH za prvih šest mjeseci ove godine su zabrinjavajuće. Granična policija BiH je u navedenom periodu evidentirala preko 4.500 osoba u nezakonitom prelasku granice ili pokušaju nezakonitog prelaska, i taj je broj za 65% veći u odnosu na prvu polovinu prošle godine.

S druge strane, naša Granična policija suočava se s velikim izazovima u kadrovskom i svakom drugom smislu. Nedavno sam uputio delegatsku inicijativu kojom sam od Vijeća ministara, a posebno od Ministarstva sigurnosti BiH, tražio hitno pokretanje procedure za proširenje kapaciteta Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova (AEPTM) za minimalno 100 polaznika. Naime, u Graničnoj policiji BiH u martu ove godine bilo je nepopunjeno 519 radnih mjesta policijskih službenika, a do kraja ove godine još 300 policijskih službenika će steći uvjete za penzionisanje. Po trenutnim kapacitetima Agencije, mi za četiri godine ne možemo odškolovati kadrove koji nam nedostaju, i to u slučaju da više niko ne ode u penziju u tom periodu. O inicijativi će se se Dom naroda izjašnjavati sutra (4.10.2023.), a ukoliko bude usvojena bit će upućena Vijeću ministara na implementaciju i pratit ćemo dalju sudbinu ove inicijative.

Već godinama se spominje potpisivanje sporazuma s Agencijom za evropsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), koja je zainteresirana pružiti podršku BiH u kontroli ilegalnih migracija. Posljednjih sedmica ponovo se aktuelizira to pitanje?

Mi svjedočimo jednom procesu slabljenja naše granične službe dugi niz godina i dovedeni smo u stanje u kakvom smo sad, dok nam se istovremeno nudi angažman Frontexa i dolazak stranih graničnih snaga, pa i iz Hrvatske npr., da nam čuvaju našu granicu. Bosna i Hercegovina jeste opredijeljena za članstvo u EU i svjesni smo obaveza koje imamo kada je u pitanju kontrola granica i nezakonitih migracija. Pročitao sam nedavnu poruku specijalnog predstavnika EU u BiH Sattelara o „historijskoj prilici za izabrane zvaničnike u BiH” i da EU očekuje da BiH potpiše sporazum koji će omogućiti angažiranje Frontex-a, koji bi pomagao domaćim policijskim agencijama. Navodi se i da je sporazum na čekanju zbog insistiranja vlasti Republike Srpske da policija tog entiteta bude tretirana kao partner ravnopravan državnim policijskim agencijama, što je svakako nedopustivo. Istovremeno, neke ranije poruke oko angažmana Frontex-a ukazuju na to da je njihova zainteresiranost prvenstveno za EU granicu, nešto što bi faktički direktno pomoglo prvenstveno Hrvatskoj, koja sada ima obavezu kontrole vanjskih granica Unije. Međutim, Bosna i Hercegovina već dugo ima problem s istočnom granicom, primarno sa Srbijom, ona je slabo zaštićena i porozna, a granica s Hrvatskom gotovo hermetički zatvorena, tako da se u jednom momentu u BiH stvorila tampon zona za migrante i imali smo pravu eskalaciju problema. Očekujemo da se cijela granica BiH jednako tretira, za BiH je pitanje granice posebno osjetljivo i tu smo vrlo oprezni. Određena pomoć Frontexa je dobrodošla, ali mi prvenstveno moramo ojačati svoju graničnu službu, tako da sam bliži posezanju za interventnim rješenjima jačanja naših graničnih snaga dok se u potpunosti ne kapacitiraju. Pitanje sigurne granice je pitanje suvereniteta države.

Kada spominjete suverenitet, Dodik je na posljednjem sastanku koalicionih partnera na državnom nivou u Mostaru predstavio Deklaraciju o suverenosti BiH. Sam čin, a posebno naslov dokumenta, iznenadio je javnost?

Naslov dokumenta jeste primamljiv, ali sadržaj i sama njegova intencija je jasno vidljiva i vrlo opasna. Prvenstveno, Dodik ne poštuje Ustav BiH, a sada predlaže nekakvu deklaraciju o suverenitetu. U preambuli Ustava BiH već stoji „opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom“. Dakle, već imamo sve napisano, a istinsko jačanje suvereniteta jeste rješavanje pitanja zaštite granica BiH, zaštite državne imovine, regulacije neba, paralelnih odnosa sa susjednim zemljama itd. Ne trebaju nam populističke deklaracije već provedba Ustava i odluke Ustavnog suda i važećih zakona. U tekstu predmetne deklaracije koji su mediji objavili vidi se da je fokus na odlasku stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH kao i zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR). Dokument je samo celofan za ono što Dodik agresivno zagovara već mjesecima, a to je da uruši Ustavni sud BiH koji ga sprječava da donosi neustavne zakone i da otima državnu imovinu, te da ukine instituciju visokog predstavnika. U tom dokumentu niz je opasnih poruka, od toga da je BiH sastavljena od dva entiteta, da je „višenacionalna država“, da treba prestati „strani intervencionizam“ i mandat stranih sudija, da treba prestati djelovanje Vijeća za implementaciju mira, u fokus stavlja entitete kao potpisnike Anexa X koji trebaju preuzeti odgovornost itd. Dodik očito pokušava jačati svoju pregovaračku poziciju, zateže maksimalno da bi isposlovao nešto što želi predstaviti kao minimum i da bi sebe predstavio kao kooperativnog političara. Neće to proći.

Pored svih izazova u koalicijskim odnosima, Parlamentarna skupština BiH ipak je usvojila pet zakona koji su predstavljeni kao iskorak na evropskom putu BiH. Kada će na red doći usvajanje i drugih zakona iz 14 prioriteta koje je pred BiH postavila Evropska komisija, a koji su bili u najavi?

U ovoj konstelaciji odnosa, to jeste bio svojevrstan iskorak. Naravno, nedovoljan, ali ipak pomak za koji se nadamo da su ga primijetili i evropski zvaničnici i da će na njega pozitivno odgovoriti novim konkretnim prilikama za BiH. Drukčije ne bi bilo dobro u kontekstu vraćanja povjerenja građana u evropski put BiH. Za sljedeću fazu usvajanja zakona procjenjujem da će biti dosta teža, s obzirom na najave i zahtjeve čelnika prvenstveno SNSD-a, ali i HDZ-a. Nismo  mogli čuti preciznije zaključke sa zadnjeg sastanka lidera u Mostaru, ali izjava Dodika da „Ustavni sud jeste teško pitanje za Bošnjake, ali ako ga ne riješimo, nećemo rješavati druga“ – nije obećavajuća. Što se tiče informacija o izmjenama Izbornog zakona koje su se pojavile u medijima a odnose se na Centralnu izbornu komisiju, nisam vidio nijedan nacrt nekog rješenja, pa ga teško mogu javno komentirati, službeno nam ništa nije dostavljeno niti je bio neki prijedlog na organima stranke da se o njemu izjasnimo. Međutim, neke verzije koje sam čuo a koje idu u smjeru dodatne etnizacije procesa izbora članova CIK-a apsolutno su neprihvatljivi. Pored svih zamjerki na rad aktualnog saziva CIK-a i više spornih odluka, riječ je o ključnom državnom organu za organizaciju izbora i implementaciji izbornih rezultata. Istina, etnička struktura članova CIK-a već je propisana, ali sam proces izbora članova je u nadležnosti Predstavničkog doma i njihov mandat je zaštićen, teško su smjenjivi od strane politike. Uvođenjem u odlučivanje i Doma naroda i omogućavanje opoziva članova jeste prostor za veći politički pritisak i takva rješenja zasigurno neću podržati.

Šta je sa zakonima koji ne zadiru u ustavna ili etnička pitanja, a za koja se očekivalo da se oko njih lakše može postići saglasnost koalicionih partnera koji su za svoj prioritet uzeli evropski put, poput zakona o sukobu interesa, ili zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, za koji ste još na početku mandata pokrenuli inicijativu?

Očito je već da se o tim zakonima šuti, posebno o zakonu o sukobu interesa, koji je bez puno pompe skinut s agende s obrazloženjima da je prijedlog isuviše restriktivan. Mogao se do sada doraditi i ponovo aktualizirati, ali očito za njega nema iskrene političke volje. A izuzetno je važan za evropski put, neki su evropski čelnici eksplicitno na to ukazivali. Kako rekoste, on ne zadire u etnička ili ustavna pitanja, a napravio bi razliku u odnosu na raniju političku praksu. Međutim, ta se tema neće moći zaobići na ovom pravcu kojim se krenulo.

Kada je riječ o zakonu o sprječavanju pranja novca, još u martu sam uputio inicijativu prema Domu naroda zbog obaveze njegovog donošenja. Potom sam ljetos tražio detaljne informacije u kojoj su fazi aktivnosti na okončanju tog procesa. Radna grupa je formirana, nacrt je pripremljen i zadnje s čim sam upoznat jeste da su pristigle određene sugestije na taj nacrt od strane advokatskih komora. Nastojat ćemo utjecati da se taj proces što prije dovrši jer je riječ o važnom zakonu za državu BiH i njeno rangiranje u toj oblasti.

Nedavno je bio pokušaj opozicije iz RS-a u Domu naroda PSBiH, a koji su podržali i delegati SNSD-a, da se na dnevni red sjednice Dom naroda stavi sporni prijedlog Zakona o Ustavnom sudu BiH, ali je na Kolegiju Doma ipak zaustavljen. Je li SNSD i u tom slučaju izašao iz okvira koalicijskog dogovora da se u proceduru pušta ono što je prethodno usaglašeno na Vijeću ministara i ono što je prošlo proceduru Predstavničkog doma?

Jeste, to je bio pokušaj da se apsolutno neprihvatljiv prijedlog na silu progura kroz Dom naroda, očekujući valjda da će to biti neka prednost da zakon eventualno lakše prođe i na Predstavničkom domu. Ta „zasjeda“ nije prošla, a mogla je izazvati novu blokadu, na to sam i javno upozorio. Pokušat ću kratko pojasniti proceduru donošenja zakona. Poslovnik DN PSBiH kaže da zakone u pravilu prvo razmatra Predstavnički dom, to je normalan proces i na njemu ću insistirati. Neću podržati zakone koji ne prođu proceduru Vijeća ministara, Predstavničkog doma i onda budu dostavljeni nama na Dom naroda, te o njemu prvobitno ne daju mišljenja nadležne komisije Doma prije izjašnjavanja delegata – a špekuliše se da bi takvih pokušaja moglo biti i ubuduće. Situacija u Domu naroda je trenutno takva da može doći do preglasavanja Kluba bošnjaka ukoliko se druga dva kluba oko nečeg usaglase. Nadam se da do takvih situacija neće dolaziti jer mogu dovesti do blokada.

Spomenuli smo na početku posljednja nemila dešavanja na Kosovu. Kao čovjek koji je najveći dio svoje karijere proveo u sektoru sigurnosti, kako komentirate oružani napad na selo Banjska i policijske službenike na sjeveru Kosova?

Smatram da nije riječ samo o sigurnosnom pitanju već širem političkom pitanju, a da je ovaj planirani „oružani incident“ mogao poslužiti kao uvertira za destabilizaciju i postizanje nekih viših političkih ciljeva. Izjave premijera Kurtija da je napad dio većeg plana za aneksiju sjevernog Kosova, te da je planiran udar na 37 lokacija, jesu zabrinjavajuće, kao i usporedbe Vučića s Miloševićem od strane predsjednice Kosova Osmani. Odnosi su se očito dodatno zaoštrili. Objavljeni snimci i neki podaci sugerišu učešće Srbije u pripremi te paravojne jedinice i Srbija će to morati objasniti i domaćoj i međunarodnoj javnosti. Vidjet ćemo kakav će biti rasplet, nadam se smirivanju tenzija i mirnom rješavanju situacije. Želim vjerovati da tamošnji rasplet neće imati negativne refleksije na BiH, da ne bude pokušaja neke kompenzacije preko leđa naše zemlje. Moramo držati oči širom otvorene i nastojati biti aktivan subjekt a ne samo predmet političkih dogovora oko zapadnog Balkana.

Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković bio je u višednevnoj službenoj posjeti Sjedinjenim Američkim Državama, tokom koje je prisustovao i obratio se na Generalnoj skupštini UN-a, te je održao niz sastanaka sa brojnim američkim i svjetskim zvaničnicima. Je li se BiH vratila u fokus svjetske političke javnosti i važnih donosilaca odluka?

Ministar Konaković je aktivan ministar i nesumnjivo smo znatno prisutniji na svjetskim političkim destinacijama i događajima nego što smo bili u prethodnom periodu. Značajno je da međunarodna politička javnost može dobiti objektivnu sliku o dešavanjima i situaciji u Bosni i Hercegovini, da izvor informacija nisu samo plaćene lobističke kuće koje angažiraju oni koji ne vole ovu zemlju i koji je žele predstaviti podijeljenom u svakom smislu, etničkom, teritorijalnom itd. Važno je da smo za stolovima odlučivanja i nadam se da nećemo provoditi tuđe agende za BiH već da ćemo se o svojoj državi i svojoj sudbini i mi pitati.

(VaseVijesti.net)