Svi kandidati su Hrvati: Zašto Čović toliko insistira na izboru Marina Vukoje?

Saga u vezi izbora novog sudije u Ustavni sud Bosne i Hercegovine još traje, a mogući ishod bi se mogao vidjeti u četvrtak na sjednici Parlamenta FBiH. Procedura koja je započeta prije godinu i po zbog političkog nadmudrivanja još nikada nije okončana.

Ustavni sud BiH osim što je vjerovatno najvažnija institucija u državi i zadnja brana za odbranu prava, u složenom bh. ustrojstvu funkcioniše bez striktnih nacionalnih odrednica.
Ipak, bez obzira na takvo ustrojstvo izjave iz političke arene posljednjih mjeseci naslućuju da bi zahtjevi mogli ići u pravcu promjene suštinske strukture u Ustavnim sudu, odnosno uvođenjem nacionalnih odrednica kod glasanja i donošenja odluka.

Na tome insistira prije svega Milorad Dodik, a na takve zahtjeve pristaje i lider HDZ-a.

No, vratimo se izboru nedostajućeg sudije iz FBiH. Od devet sudija u Ustavnom sudu tri su stranca koje predlaže predsjednik Evropskog suda za ljudska prava u konsultaciji s Predsjedništvom BiH, dok se šest domaćih sudaca bira u entitetskim parlamentima.

Četiri suca bira Predstavnički dom Parlamenta FBiH, dok dvojicu bira Narodna skupština RS-a.

Radna grupa Predstavničkog doma prije više mjeseci ocjenjivala je 10 kandidata. Svi prijavljeni su se izjasnili kao Hrvati, ali ipak niko još uvijek nije izabran jer Čović insistira na jednom imenu u vezi kojeg postoji sporenja.

SVE SE MOŽE KAD SE HOĆE
Historija je učiteljica procedura: Parlament FBiH je 2008. u Ustavni sud birao između Ćemana i Arnauta
Riječ je o Marinu Vukoji, koji je prema ocjenama radne grupe prvoplasirani s najviše bodova, iako nema pravosudnog iskustva. Iza njega su ostali kandidati koji su aktivni suci, registrari i kadrovi sa dugogodišnjim pravosudnim iskustvom. Čime je Vukoja nadmašio ostale zna Radna grupa.

Predmet sporenja

Vukoji se zamjera politička pozadina s obzirom da je u prošlosti bio na HDZ-ovoj izbornoj listi. To i nije nešto novo s obzirom na političke pozadine nekih drugih sudaca. Međutim, u aktuelnoj političkoj borbi, aktuelnim izazovima, politička kontrola suda je na većoj cijeni.

U posljednjih par mjeseci imenovanje novog sudije je nekoliko puta bilo na stolu, ali neslaganja, pritisci i nepostojanje sigurne većine onemogućili su izbor Vukoje.

Čović traži da Komisija za izbor i imenovanje na glasanje u Predstavnički dom pošalje samo ime prvoplasiranog, odnosno Vukoje, dok opozicija (SDA, DF, NES, SBiH) pa čak i pojedini iz stranaka iz vlasti traže da se na glasanje pošalju dva imena, kao što je i ranije bio slučaj.

Čelnik HDZ-a ipak želi siguran izbor, bez ikakve dileme. A takav stav može biti prioritet samo nekome ko igra na političku kontrolu u Ustavnom sudu. A Čović neminovno igra na duge staze, sa više unaprijed osmišljenih scenarija.

A zašto ne dva imena na glasanje

Zato je Čoviću problem čak i da se Vukoja nađe na spisku s nekim drugim kandidatom, između kojih bi zastupnici izabrali novog sudiju. Dakle Vukoja je kao prvoplasirani kandidat siguran da će ići na glasanje, ali Čović insistira da on bude jedini.

Stoga se nameće pitanje: Ukoliko aktuelna federalna vlast ima većinu u Parlamentu, zašto se Čović plaši? Odgovor na to može biti činjenica da je parlamentarna većina tijesna i da lider HDZ-a strahuje da će i neki zastupnici iz stranaka Trojke glasati za drugog kandidata, a ne za Vukoju, bez obzira na dogovor s Trojkom.

Odgovor ćemo moguće vidjeti u četvrtak, a možda ovo pitanje i dalje bude predmet spora, iako je nesumnjivo da se Čoviću žuri.