Poruka imama mladim ljudima koji ulaze u “političku arenu” kandidirajući se na izborima

Mladi, čestiti ljudi iz našeg džemata, naše mahale, mladi ljudi koji zajedno sa drugim mladićima i djevojkama iz naših ulica čine mnogo dobra za društvenu zajednicu, kandidirali su se na narednim izborima za općinsko vijeće Ilidža, i svako od njih ima moju bezrezervnu podršku.

Nakon jacija namaza sastali smo se u našem džematskom divanu, na kahvi, da se posavjetujemo, da obećaju da neće dopustiti da ih politički angažman udalji od principa u koje su me uvjerili do sada da po njima žive.

Piše: Asad-ef. Fočo

Početkom mjeseca septembra od troje djece iz jedne porodice, na početak mektebske nastave došlo je dvoje, sestra i brat, oboje osnovna škola. Kada sam ih upitao za najmlađeg brata, ostao sam iznenađen, i ustvari tužan. Rekli su mi da je najmlađi brat otišao sa mamom u Njemačku, a da će oni sa babom čim se završi potrebna papirologija.

Sada su došli da ne propuštaju nastavu do odlaska.

Radi se o jednoj vrijednoj, radinoj porodici, otac je radio, mati koliko znam povremeno, živjeli su u svojoj kući. Kada sam upitao neke ljude koji su sa porodicama otišli, a bili su situirani, rekli su mi da su otišli zbog nepravednog sistema u kojem žive, zbog nečega što je nametnuto kao vrijednost, a ustvari daleko je od toga, zbog činjenice da se ne vrednuje znanje i kvalitetan rad, nego nivo poniznosti nekom stranačkom činovniku.

Obzirom da imam priliku obratiti se većem broju ljudi, posebno mladih, često nastojim i sebe i njih motivirati da ne idemo, da ostanemo, da se borimo za bolje prilike i čestitiji sistem.

Ali, kako? Kako ih motivirati da se upuste u aktivnu borbu, da uđu i u politiku, kada znam da ih tako pozivam da uđu u arenu gdje caruje ogovaranje, širenje tračeva, želja da se nekome dogodi zlo, pravljenje spletki?

“Kako ih motivirati da uđu u arenu gdje se traži da se zbog interesa stranke ne podrži ono što je dobro, i da se naprosto pokopa sve što je dobro jer ne dolazi od određene grupe, već od druge, da se razglašava sve ono što je loše, da se olahko prihvata ružno?”

Kako ih motivirati da se bore u areni gdje se ne mogu odmaći od klevetnika i lažova jer će morati govoriti pred njima i biti u njihovom društvu? Kako ih motivirati da uđu u arenu gdje nije sveto ono za što časni Poslanik, a.s., kaže da je sveto, krv, imetak, čast? Kako ih motivirati da uđu tamo, gdje se ne pazi na čast, a čast je čovjekov ugled, poštenje, dostojanstvo, kako njega, tako i njegove porodice?

Može li ekipa mladih ljudi odaslati sliku međusobnog poštovanja i uvažavanja, bez obzira u kojoj političkoj stranci su aktivni?
Mogu li mladi ljudi odaslati poruku da je moguće imati drugačiji pristup poboljšanju životnih prilika i rješavanju životnih problema u lokalnoj zajednici?

Mogu li se mladi ljudi međusobno podržavati u onome što je dobro, bez obzira šta neko, ko je uslovno rečeno u stranci nadređen o tome misli?

Mogu li mladi ljudi, koji iskreno svjedoče vjeru kroz svoj politički angažman sprovesti na djelu kur'ansko pravilo koje glasi:”(…) Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; (…)
(El-Ma'ide, ajet 2)

Mogu li mladi ljudi težiti ka uspjehu a da istovremeno nisu neprijatelji tuđeg uspjeha?

Mogu li se mladi ljudi boriti, a da njihovo oružje ne bude laž i izmišljene glasine koje nemaju veze sa istinom i iskrenošću?

Mogu li se mladi ljudi boriti a da ne prljaju ljudsko dostojanstvo, čast i ugled?

Mladi, čestiti ljudi iz našeg džemata, naše mahale, mladi ljudi koji zajedno sa drugim mladićima i djevojkama iz naših ulica čine mnogo dobra za društvenu zajednicu, koji se bave humanitarnim radom, koji svakodnevno pokazuju da su iznimno društveno odgovorni, koji kao grupa imaju socijalnu kartu ilidžanskih naselja, koji su aktivni u svome džematu, kandidirali su se na narednim izborima za općinsko vijeće Ilidža, i svako od njih ima moju bezrezervnu podršku.

Shvatili su da ako pošteni zastanu, nepošteni će napredovati! Ako se ozbiljni odreknu i ostave svoje pozicije, neozbiljni će sigurno zauzeti položaje.

Nakon jacija namaza sastali smo se u našem džematskom divanu, na kahvi, da se posavjetujemo, da obećaju da neće dopustiti da ih politički angažman udalji od principa u koje su me uvjerili do sada da po njima žive. Da potvrdimo da će se pomagati u dobru i bogobojaznosti, a nikako u zlu i neprijateljstvu. Da neće učiniti ništa što će ih udaljiti međusobno u džamijskom saffu, da neće zaboraviti na riječi Uzvišenog: ”Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.”(Sura En-Nahl. Ajet 105)

Ne sumnjam da će se oduprijeti svemu lošem čemu će biti izloženi, a dovim Uzvišenom Gospodaru da ih pomogne u svemu dobrom i sačuva svakog zla.