Kemal Ademović na godišnjici odbrane Dobrinje: Institucionalna briga o novim generacijama je naša današnja borba za opstanak

• Kemal Ademović, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, se  odazvao na poziv obilježavanja 21.juna – datuma kada su se vodile presudne bitke za odbranu Dobrinje i Sarajeva.

  Ademović se na svojoj FB stranici zahvalio organizatorima na pozivu, ali i objavio svoje obraćanje – koje prenosimo u cjelosti i bez izmjena…

“Sarajevo je tokom agresije preživjelo četverogodišnju opsadu. Dobrinja je tokom agresije preživjela četverogodišnju Opsadu u opsadi! Dupli obruč agresora oko Grada u gradu. Mjesec juni 1992. godine za Dobrinju je bio posebno težak. Kada smo dobili poziv s informacijom da je odbrana Dobrinje na izdisaju, da su ionako slabo naoružani branioci ostali bez municije, odlučili smo pokušati ući u taj obruč preko brda Mojmilo. Neću danas o tom prelasku Mojmila pričati, jedino što je važno jeste da smo ga uspjeli preći, da smo braniocima Dobrinje, kao Specijalna jedinica MUP-a Republike Bosne i Hercegovine, dali i logističku, i moralnu, i podršku u ljudstvu, i u borbama, i da je akcija odbrane Dobrinje na kraju uspjela. Uspjeli smo čak i pomjeriti neprijateljske linije u Naselju C 5.

Odbrana Dobrinje, ne samo ta junska, već četverogodišnja, i organizovanje života u toj dvostrukoj opsadi, jeste istinski herojski čin i ogroman podvig. Taj podvig je plaćen stotinama života dobrinjskih boraca, njih 337 kako smo imali priliku čuti danas. Branioci Dobrinje nisu branili samo Dobrinju. Branili su potpunu izolaciju glavnog grada Bosne i Hercegovine, branili su tunel – tu žilu kucavicu Glavnog grada. Nakon otvaranja tunela, Dobrinjci su učestvovali na mnogim ratištima širom Bosne.

Dobrinja je propatila mnogo. Branioci su podnijeli veliku žrtvu. Ali nikada nisu činili odmazdu. Nisu činili ratne zločine u ratu niti su se svetili nakon rata. To je visoki civilizacijski čin. Dobrinja je i u tako teškom periodu i beznađu sačuvala svoj multietnički karakter.

Danas želim naglasiti jednu stvar. Najveći procenat pripadnika Armije BiH, tako i branilaca Dobrinje, bili su mladi ljudi. Najveći teret i žrtvu podnijeli su mladi ljudi. Mi danas, kao zreli ljudi, vjerovatno i zaboravimo koliko nam je godina tada bilo. Nakon što je mladost izašla ranjena iz rata, dočekala je teška tranzicija. Urušeni sistem u izgradnji nije se uspio pobrinuti na adekvatan način za te mlade generacije, nismo znali šta je tranzicija i nismo bili dovoljno spremni. Mnogi borci, pa i djeca koja su preživjela rat, ostali su nezbrinuti i prepušteni ulici. I ta ulica je uzela veliki danak. Međuentitetska linija bila je pogodna za sve i svašta.

Branili smo se da bismo opstali, da bismo sačuvali život na ovom prostoru. Borili smo se da odbranimo i majke i djecu.
Ono za šta smo se borili da ga sačuvamo u ratu, danas se o tome moramo brinuti, čuvati ga i razvijati. Moramo misliti o novim generacijama, to je naša mirnodopska borba za opstanak. Tražiti među njima nove heroje u miru.

U spomen mladim godinama koje su date za odbranu Dobrinje, volio bih da današnja dobrinjska mladost dobije veliki omladinski centar, u kojem će se okupljati oko savremenih tehnologija, novih znanja, poslovanja, knjiga, kulture svoje zemlje, nešto što će im biti i privlačno i korisno – kao alternativa ulici i kladionici. Da započnemo eru novih odnosa prema novim generacijama. I da nam to bude trajno opredjeljenje.

U ratnim, nevjerovatnim uslovima, odgojno-obrazovni radnici su radili na visini zadatka, školovali su i odgajali djecu, najčešće u podrumima. Pomagali su im i umjetnici, književnici, i vjerska lica. Neke su priče poznate i prepoznate, poput društvenog angažmana fra Mirka Majdandžića, prijatelja Bosne i Hercegovine i Dobrinje, i njegovog rada s mladima u ratu. Nedavno sam upoznat s još jednom pričom, dobar dio vas Dobrinjaca je zna, ali držim da je važno ovdje spomenuti.

Jedan tihi čovjek, u tom teškom periodu, brinuo je o omladini. Munir efendija Jašarević, pored brojnih drugih obaveza kontinuirano je vodio brigu i odgajao veliku grupu dječaka i djevojčica, djevojaka i mladića. Sačuvao ih je od raznih pošasti u najteže vrijeme, i ratno i tranzicijsko. Danas su mnogi od njih svjetiljke u ovom društvu. Doktori, inženjeri, ekonomisti … Usadio im je integritet, spasio ulice. Danas odgovorno obavljaju svoje poslove, podižu zdrave porodice, korisni su članovi društva, daju doprinos državi.
Ako se u ratu moglo, u miru nemamo opravdanja da ne posvetimo svu pažnju novim generacijama.

Danas se mnogo govori o evropskom i NATO putu Bosne i Hercegovine. Sve suštinske evropske vrijednosti, civilizacijske vrijednosti, Dobrinja je pokazala kad je bilo najteže. Dobrinja je odavno kročila na taj put. I može nam svima biti putokaz. Mi o ratu, agresiji i žrtvi, govorimo samo iz jednog razloga – da se više nikad ne ponovi! Naše trajno opredjeljenje je mir, u ovoj dobroj zemlji, šarolikoj i posebnoj, u Evropi, kojoj vijekovima i geografski i suštinski pripadamo.
Ovdje ćemo, ako Bog da, i ostati.”
KEMAL ADEMOVIĆ, Dobrinja 21.06.2024.

(VaseVijesti)