Trajna dužnost da nikad ne zaboravimo: Oglasio se Kemal Ademović nakon otvaranja spomenika “Krila slobode” i godišnjice pogibije Vinka Šamarlića

Jučer je bila 32. godišnjica pogibije Vinka Šamarlića, pripadnika Specijalne jedinice MUP-a Republike BiH – Odreda policije „BOSNA“ i nosioca najvećih ratnih priznanja, “Zlatne policijske značke”, “Medalje za hrabrost” i “Ordena zlatnog grba sa mačevima”.

• “Vrhunski sportista, umjesto učestvovanja na Olimpijadi u Barceloni, izabrao je da ostane i da se bori.
  Polaganje cvijeća obavljeno je na groblju „Lav“ i spomen ploči na Hrasnom Brdu, uz prisustvo članova porodice Šamarlić, Vinkovih saboraca i zvanica iz društvenog i političkog života” – napisao je Ademović u svom osvrtu.

Tog osmog juna 1992. godine bio je pokušaj prve deblokade opkoljenog Sarajeva i dan kada je poginulo najviše boraca Teritorijalne odbrane BiH i MUP-a RBiH u nastojanju da oslobode svoj grad.

—- Kemal Ademović ističe da će o toj akciji nekada  detaljnije govoriti, kao njen direktni učesnik. Riječ je o akciji koju je obilježilo herojstvo i nestvarna hrabrost mladih vojnika i policajaca, ali i brojne intrige, nejasnoće, sumnje, dezinformacije, upitne naredbe …

“Taj prvi dan operacije oslobođen je plato brda Žuč, uključujući nekoliko značajnih objekata, a napredak je ostvaren na još nekoliko sarajevskih ratišta. Između ostalog, spriječen je plan srpske vojske da izvede planirani napad na Sarajevo i njegovo presijecanje na dva dijela” – istakao je Ademović.

Na brdu Žuč jučer je svečano otvoren i spomenik “Krila slobode” povodom Dana odbrane Općine Novi Grad Sarajevo i 32. godišnjice spomenute bitke.

Bila mi je čast prisustvovati – podcrtao je Ademović.

• ”Jučer je, vjerujem bez zle namjere, napravljen jedan previd, i sam preuzimam dio odgovornosti jer sam na licu mjesta trebao napomenuti organizatore – nije spomenut Ramiz Salčin, tadašnji komandant Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Novi Grad Sarajevo, nesvakidašnje hrabar čovjek koji je u tom periodu imao nezaobilaznu dužnost i značajnu aktivnu ulogu na svim novogradskim ratištima. Nedugo nakon ove operacije je poginuo, 22. augusta 1992. godine. Također, posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Armije RBiH “Zlatnim ljiljanom” i “Ordenom zlatni grb s mačevima”

“Neka su svima koji su žrtvovali vlastite živote za odbranu domovine Bosne i Hercegovine i njenih ljudi vječna slava i rahmet. Naša je trajna dužnost da nikad ne zaboravimo na zahvalnost koju im dugujemo. Ni mi ni generacije koje dolaze” – poručio je Ademović.

(VaseVijesti)